Korak po korak.. i više nismo stranci.



07.10.2016.

Aman ludila.

A što ne mogu ljudi koji su u fazonu "po mom mišljenju".. Znači halo jarane moj ako te nisam pitala znači da me i ne zanima, i vjerovatno me nikad neće ni zanimati. A još jači su mi oni koji se smatraju nekim prosvjetiteljia pa kao e , oni će ti promjeniti pogled na život sa svojim savjetima. -.- I vi i savjeti možete da odjebete. Al me tako ti debilni ljudi izbace iz takta, svaki jebeni put.. Ako nešto radim, radim to kako ja hoću, na način na koji ja želim, ako mi treba pomoć, potražit ću je. Ali ljudi obavezno iamju potrebu da "pomazu" ljudima, ajde idi sređuj svoj život, mene pusti kraju.

07.10.2016.

Da li je vrijedilo?

I tako jedan osmijeh jedne sasvim nepoznate osobe me podsjetio na njega. Bilo je to prije par godina, trajalo isto toliko. Taj jedan osmijeh mi je pokrenuo taj, ne tako kratak, film u glavi. Scene samo idu, smjenjuju se, on, ja, mi.. Ali i došla sam do dijela zbog kojeg sam to sve bacila u sjećanje, i tek sad vidim koliko je to bilo hrabro s moje strane. Nekoga koga toliko voliš odbaciti. Ali, nekad osobe koje volite, ne djeluju na vas pozitivno , a tad,znajte da ste u nečemu pogriješili. Znajte da to nije prava osoba za vas. Prava osoba će vas činiti boljim čovjekom. A svako od nas zaslužuje tu pravu osobu, maksimalnu sreću, i ništa manje od toga. Nekada jednostavno moramo krenuti dalje, i ne okretati se. Ako se jednom okrenemo, nismo ni krenuli.

22.09.2016.

Sjedi gdje si, tu je tvoj dom.

Malena kućica na kraju sela. Dva dobroćudna, već naborana lica na vratima. Ima li šta ljepše? Ima li šta iskrenije od toga? Od dvoje ljudi koji te dočekuju, baš eto, u toj malenoj kućici na kraju sela. Pogled. Osmijeh. Zagrljaj. Oni. A onda.. Tišina. Bol. Kućni prag. Drvena vrata i ključ u bravi. Nikad više dočekana u malenoj kućici na selu. Bol. Suze. Krik.

21.09.2016.

Spavaj kozo.

Izgleda da je mom mozgu posebno zanimljivo da krene retospektivu svih meni bitnih događaja, sjebanih događaja i sl. Evo otkucalo je i pola 1, sad je njegovo vrijeme.

20.09.2016.

Šteta.

I tako, bio jednom jedan momak, kojeg sam upoznala dok sam bila 1. srednje, pametan, zgodan, fudbaler, pun neke pozitivnosti. Postali smo jarani i po , non stop se čuli i mislim da sam znala u svakom trenu šta misli i obrnuto.Eh ja sam se naravno i zaljubila, i bilo je tu svašta ponešto. Uglavnom negdje oko 3. srednjeg , ja sam prekinula kontakte s njim, i tu je bio kraj tom drugarstvu/mojoj zaljubljenosti. Nažalost od tad,čitavu godinu gledala sam kako lik propada, kako ide krivim putem. Od želje da postane doktor, našao je loše društvo i čak i taj njegov fudbal koji mu je bio na prvom mjestu, postao je sporedna stvar. Čak sam u par navrata čisto jer sam željela da se trgne, probala da djelujem, da doprem do njega, ali već je to otišlo u k. I evo nakon još jednu godinu dana, vidim da je i dalje na nuli, i ne znam zašto, valjda zbog te prijašnje zaljubljenosti ili čega već, cijelom dušom želim da se pomakne s te nule, da ostvari sve o čemu je sanjao prije. A znam da su svi ti snovi tu negdje okolo , samo su se sakrili. Trgni se.

20.09.2016.

Zaboraviti i oprostiti? Ne.

Pa ovako krenut' ću sa izjavom da su ljudi pretežno stoka. I da, sad ćete već pronaći oko 10 ljudi na prvu koji potvrđuju moju izjavu. Nekako sam okružena ljudima koji su u fazonu " ne treba vraćati nikome, bit će mu vraćeno", ali ja ne razumijem kako ti ljudi pronađu taj neki mir na kraju. Ja nekako dok ne vratim nekome, ne mogu da se smirim. Ali znači bukvalno to mi postane jedini cilj. Čudak li sam. Ali tako je. Nešto sam mnogo iznervirana u zadnje vrijeme, kao da su se ovi ljudi dogovorili da mi u isto vrijeme svi idu na k. Sretno.

05.09.2016.

Dva sata poslije ponoći.

Zadnje dvije do tri sedmice osnovna preokupacija mi je fakultet. Ne znam, ostao mi je jedan ispit da završim ovu prvu godinu kako spada. Taj jedan ispit mi daje dozu "hajde,još samo jedan" ali takođe i dozu onog "Ma imam uslov, boli me briga". Sreća pa oduvijek težim da ostvarim što više pa ova prva doza preovladava. Imam želju da naučim italijanski jezik, tako da čim ugrabim vremena poslije ovog ispita (nadam se da će biti položen u utorak) hvatam se učenja Italijanskog. Si si. A i imam neku tremu pred polaganje vozačkog .Vozila sam s ocem par puta, al' još mi je to sve nekako "neopipljivo". Al hajde, tješim se, imaju i kočnicu na mjestu suvozača, pa valjda ne bude kakvog belaja. Dva sata poslije ponoći, vrijeme je da uzmem knjigu, držite fige.

05.09.2016.

Vreća puna gluposti.

Ne mogu, jednostavno svaki dio mene želi da prokomentariše ove svakodnevne gluposti. Svaki dan pročitam minimalno jedan članak o novom ratu, dva o podjeli Bosne, tri o Dodikovima glupostima. To opet nekako i mogu da podnesem ali ne mogu da podnesem da toliko ljudi reaguje uopšte na te stvari (komentarima) bilo mržnje ili kako god. Pa čemu? Čemu davati važnost stvarima koje se plasiraju isključivo kako bi zavadile narod, ali nažalost onaj manje inteligentniji narod, koji u životu mozak nije uključio pa napada na sve živo. Kada bi imalo uključili mozak, shvatili bi , prvenstveno Dodikove gluposti,referendumi, su isključivo "buknuli" pred izbore kako bi isto prisvojio taj manje inteligentan , da ne kažem glup do bola narod. I čemu onda reagovanje, čemu nerviranje? A najjači su mi ovi ljudi koji su u fazonu kako žele rat, kako ta gamad ne zaslužuju da žive i sl. Ne mogu ni da se nerviram kad shvatim koliko mora prost i nerazrađen organizam biti da nešto takvo izjavi. Nažalost Bosna naša a i Srbija, pune takvih maloumnih čovječuljaka. Iskreno mi je žao ljudi koji su u prošlom ratu izgubili čalnove porodica (mislim na ljude obje vjere) koji sada moraju da čitaju i slušaju o tome. Što moraju da se zapitaju šta će ove naše budale novo da smisle na toj političkoj putanji. Jednom davno učih o državi koja je magarca izabrala za predsjednika.Možda bismo i mi trebali postaviti magarca za predsjednika,samo što bi se kod nas opet oglašavali neki maloumnici, te se ne bi mogli dogovoriti da li da se magaraca zove Fahrudin,Josip ili Miloš. Dokle god ime predstavlja mjernu jedinicu čovjeka, uzaludno je očekivati išta od Balkana. A ti narode, idi, biraj gamad da nas predvodi, pa slušaj opet istu priču i gledaj opet isti film. Laku noć.





KALENDAR

<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


LOGO BLOGA

Korak po korak.. i više nismo stranci.