Dva sata poslije ponoći.

Zadnje dvije do tri sedmice osnovna preokupacija mi je fakultet.
Ne znam, ostao mi je jedan ispit da završim ovu prvu godinu kako spada. Taj jedan ispit mi daje dozu “hajde,još samo jedan” ali takođe i dozu onog “Ma imam uslov, boli me briga”. Sreća pa oduvijek težim da ostvarim što više pa ova prva doza preovladava.
Imam želju da naučim italijanski jezik, tako da čim ugrabim vremena poslije ovog ispita (nadam se da će biti položen u utorak) hvatam se učenja Italijanskog. Si si.
A i imam neku tremu pred polaganje vozačkog .Vozila sam s ocem par puta, al’ još mi je to sve nekako “neopipljivo”. Al hajde, tješim se, imaju i kočnicu na mjestu suvozača, pa valjda ne bude kakvog belaja.
Dva sata poslije ponoći, vrijeme je da uzmem knjigu, držite fige.