Šteta.

I tako, bio jednom jedan momak, kojeg sam upoznala dok sam bila 1. srednje, pametan, zgodan, fudbaler, pun neke pozitivnosti. Postali smo jarani i po , non stop se čuli i mislim da sam znala u svakom trenu šta misli i obrnuto.Eh ja sam se naravno i zaljubila, i bilo je tu svašta ponešto. Uglavnom negdje oko 3. srednjeg , ja sam prekinula kontakte s njim, i tu je bio kraj tom drugarstvu/mojoj zaljubljenosti. Nažalost od tad,čitavu godinu gledala sam kako lik propada, kako ide krivim putem. Od želje da postane doktor, našao je loše društvo i čak i taj njegov fudbal koji mu je bio na prvom mjestu, postao je sporedna stvar. Čak sam u par navrata čisto jer sam željela da se trgne, probala da djelujem, da doprem do njega, ali već je to otišlo u k. I evo nakon još jednu godinu dana, vidim da je i dalje na nuli, i ne znam zašto, valjda zbog te prijašnje zaljubljenosti ili čega već, cijelom dušom želim da se pomakne s te nule, da ostvari sve o čemu je sanjao prije. A znam da su svi ti snovi tu negdje okolo , samo su se sakrili. Trgni se.

Komentariši