Sjedi gdje si, tu je tvoj dom.

Malena kućica na kraju sela. Dva dobroćudna, već naborana lica na vratima. Ima li šta ljepše? Ima li šta iskrenije od toga? Od dvoje ljudi koji te dočekuju, baš eto, u toj malenoj kućici na kraju sela.
Pogled. Osmijeh. Zagrljaj.
Oni.
A onda..
Tišina.
Bol.
Kućni prag.
Drvena vrata i ključ u bravi.
Nikad više dočekana u malenoj kućici na selu.
Bol.
Suze.
Krik.

Komentariši